Sometimes we just have to let go

ja zbilja nemam o čemu pisat. temu prijatelja smo već prošli. neprijatelje mi se neda ni spominjat. previše jadno da bi pisala o tome.
o Božiću mi se neda pisat. prekasno je za to.
da pišem o tome kak mi se više NEDA učit i ić u školu nema smisla jer se nikom to neda. o ovom šugavom vremenu koje nikako da ide na toplije što svima smeta(vjerujem) mi se uopće neda pisat kolko je šugavo i dosadno.
e imam ideju... mogla bi pisat o svojoj najdražoj sekici.
pa otkud da počem. od samog početka(nekih dijelova se neću ziher sjetit),najbolje.
pa eto počelo je dana kada sam se ja vratila iz bolnice.rodila se nova beba,nova prinova (ja). njoj se to i nije sviđalo(voljela je ta bit u centru pažnje),pa me čim sam došla ugrizla za nogu.sljedećih godina smo se slagale(valjda ili ja loše pamtim).ko djeca se nismo svađale baš. a sve je krenulo od kad sam ja krenula u školu.od tad si više nismo baš u nekim odnosima.mislim da se više svađamo nego normalno pričamo i sve to.to ti
se zove LJUBAV xD.i svaki put me nagovori na sve
.al naravno na svoju korsit. i onda ja ispadam debil . a dobro meni to
nije teško bit,jelda marojka?
ma dobra je ona zapravo. sam je ljena i niš mi nikad neće napravit jer se uvijek osjeća UGROŽENO.
ii danas sam vidla frau džambo. aa baš mi je falila. i sad počinjem učit njemački.vjerujem da će mi ga bit teško naučit kad imam
TOOOOLKE zaostatke. al sama ću ja to već naučit nekako.
malo prek marojke,sebastiana i dominika. i tako pokopčat ću ja :D

Eto ovaj post posvećujem onima koji mi znače puno,puno.
Ove godine sve se promijenilo.Većina starih dobrih prijatelja jednostavno je nestalo. Vjetar ih otpuho. Za neke mi je žao, za neke mi je drago što su otišli.
Samoj sebi nemrem dokazat da neke osobe mene vole, a to tek sad. Vjerojatno jer više nisam ko ona stara Matea. Prije sam radila zbilja gluposti za koje sad žalim što sam napravila. Sad mi je fkt super u školi. Prošle godine mi je bilo slabo kad sam morala uć u školu. Imala sam traume kad sam vidla neke od profesora. Dobro zbog nekih i sad imam. Fkt mi je drago što vas imam za frendice. Zbog vas mi je dan ljepši. Vi me nasmijavate. Neznam ja šta bi bez vas. Eto samo vam želim zahvalit kaj se družite samnom bez obzira na sve. Na sve što je bilo prošle godine između nas, bilo je puno svađa i svađica.
Volim vas.



A da nebi stari frendovi mislili da sam na njih potpuno zaboravila. Vi mi isto puno značite u životu. I vi imate mjesto u mom srcu. Uvijek. Ako i nismo više toliko bliski,uvjek ćete imati barem maleni dio u mom srcu. Volim i vas.

Neke stvari ti još hoću reć,ali nemogu.Baš požurim na msn da ti kažem,a onda ili nisi tamo, ili se sjetim..nije više tako. Nismo tako bliske. I sad kad se sjetim svih naših gluposti kaj smo prepričavale,smijanja raznoraznim glupostima,dugih razgovora o znaš već i sama kome,suza..ne tvojih..ja sam bila ta koja je plakala,a ti si me oraspoložila.Kamo su nestali ti dani?!Sve se promjenilo.I čudno mi je to.Sve puse kolke sam ti dala, a ti meni.Bila si mi najbolja frendica dugo vrijeme, sve do..Sve do ove godine. Na jedan čudan način pokušavam zaboravit,bilo je osoba kojima se to nije sviđalo,jednostavno ja nisam marila..za tebe i nisam sigurna..Možda ti je bilo više stalo do te osobe nego do mene, ali znam,mislim da ti je i do mene bilo dosta stalo. I kad si na gornjem gradu izvlačila ono o.. Ma znaš i ti kome. I onda si me pitala.. "Jel to priznanje?".
I onda se Marojka još smijala kad sam rekla da.. A priznaj nisi ni ti očekivala da ću reć da.
Sijećam se ja svakog detalja. I kad smo u tramvaju komentirale bijelu torbicu..Imala si supermen majicu,bijelu nike trenirku i svoju crvenu torbicu. Ja sam sjedila na stolcu,a ti na štangi od stare "dvojke".Smijale smo se, a ovi su komentirali moje smijanje..Taj smjeh je bio djetinjast. Više ga ne koristim,jer su svi rekli da je glup, a tebi je bio slatki..
Mogla bi plakat za tobom, ali prejaka sam za to.
Mogla bi pokušat vratit to, ali nisam sigurna dal ima smisla, samo bi me tvoje osobe još više mrzile.
Fali mi to **** moja.

Evo,već jako dugo nisam pisala na blogu.Jedno vrijeme je čak bio i zatvoren jer nisam imala šta za prepričavati.. Vratila sam se s mora i još sam pod dojmom savršenstva ovog ljeta.Škola je počela i uopće se nisam odmorila.
Alergije su me počele mučit,a to Marox najbolje zna.Jel' Marox?Soba mi je ostala ista.Jedino kaj su sad zidovi još više zašarani svačime.U desetom mjesecu napokon idem u Hercegovinu.Dragan se ženi.Moram nagovorit mamu da mi kupi cipele na petu HH.Molit ću ju dok ne popusti.Ona tvrdi da sam još premlada za to.E da se vratim naslovu.Vratih se u svijet blogova jer mi je postalo dosadno na internetu zato kaj nisam imala kaj za radit.Facebook,miniclip i sve te stranice su mi postale polako dosadne.Morala sam nešto i napisati.Osim komentara na nečiju sliku naravno.I baš mi se uređivalo blog na netu.I eto tako drox.blog.hr se vratio na stranice blogova koje se mogu čitati.
Eto ljudi puno vas sve kissam.

Koncert 30.5.2008. sve je prošlo super. Neki pojedinci su nosili ustaško znakvolje, pa čak su i mene za to optuživali zbog beretke na kojoj je znak
uvijek vjerni
9.9.1990.
samostalna satnija podsused
Nikako ne razumijem u čemu je tu problem. Thompson će zaradit kaznenu prijavu, pa zar je on nosio beretke,majice i sl. A i ti koji su nosili to bili su pijani ko letve. No dosta o ustaškom znakovlju svi mi dobro znamo da Thompson ne pjeva o ustašama. Zar je ovo utaška pjesma?
Kad se sjetim suza krene
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja

Prepoznah ljepotu tvoju
Što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jače, veliko je

O Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko

Kad Neretva moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema

Ajde, Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima

Lijepa li si ...
Bili smo u drugom redu i kad je počela kiša neki nas peder zguro od tam i dofuro svoju ekipu od 10 pijanih budala. S njima se nije bilo za kačit. Al psovala sam mu, pitajte Ivu. I onda smo bili skroz negdi iza, a poslje su tog lika zgurali tam di smo bili mi. Bila sam presretna kad sam to vidla.
Neki pijanac je zagrlio Miu pa sam ju trebala izvuć iz njegovih ralja xD.
Onda smo Marija,Mia i ja živčanile jer je ona neka tam ošla na pozornicu, al nam je poslje Iva rekla da je to namješteno jer je čula da su rekli pustite ovu malu naprijed ona će pjevat Divu Grabovčevu.
Htjela sam ju gađat rajčicom.
Skoro sam Andreu Završki nabila šakom jer se neš počela bahatit tamo.
I još kad je rekla. "Kad već nisam bila na fiftiju u prvom redu bit ću tu.", znate kaj znači da mi se kosa na glavi digla.

Vukovar 31.05.2008.
Eto sljedeće jutro sam išla u Vukovar, bila sam jaaako pospana zato kaj sam spavala 4 sata pa se morala dizat. Al nisam se tak teško digla kad sam znala što me čeka taj dan. Vukovar je jedan od najlijepših gradova u kojima sam ikada bila. Iako je pretrpio strašnu agresiju, taj grad ima dušu. Sve se polako obnavlja.Dugo traje, ali ipak se nešto radi.
Posjetili smo Ovčaru. Kada dođeš tamo imaš osjećaj da te zagrlila sotona.Presjeku ti se noge. Straštno nešto. Neopisivo jeziv osjećaj.
U Spomen Domu je isto takav osjećaj. One čahure utisnute na podu,slike na zidu, spirala smrti i svijeća na kraju,željezna vrata, lampice, osobne stvari što je mene posebno naježilo.
Piše se da su bili odvedeni na strijeljanja. Oni su njih koristeći ovu groznu riječ zaklali. Neka Hrvati pate što duže.
Otišli smo i u Vučedol. Ma tamo je sve puno mina okolo. Iz kuće raste drvo veće i od same kuće. Plaža je zapuštena. Iz bivšeg bazena raste korov. Tu se dosta osjetilo da je bilo rata. Nigdje ničga. Samo korov iz kuća raste. Na groblju posebna priča. Ne amo da smo našli parking u hladu, jer je toliko ljudi bilo, turista iz cijele Hrvatske, pa čak i iz Europe.
Bilo je Slovenaca, Čeha...
Tako je lijepo vidijeti da se i njih ljudi sjete. Nije lijepo to što sam došla na to groblje jer su tu pali civili i branitelji Domovinskog Rata,nego je lijepo napravljeno samo.
Onda smo se zaputili prema crkvi Sv. Filipa i Jakova.
Obnovili su vanjski izgled,ali unutra nisu.
U rupama gdje je bio postavljen dinamit sada gore svijeće. Crkva je trebala biti uništena do temelja.
Prošli smo ulicom na kojem su srbi nakon što su okupirali Vukovar vikali:
bit će mesa, klat ćemo Hrvate. Te smo prošli pored glavne tržnice ispod koje se sumnja da je masovn grobnica. Ta tržnica je trebala biti s druge strane, no srbi su je izgradili na krivoj strani. Kada se sagradi nova tržnica počet će rušenje stare, pa istina.
Možda smo ipak trebli otići vidjeti to Borovo Selo.
Nastavili smo dalje svoje putovanje.
Zaputili se prema Slavonskom Brodu. Posjetili Enu. Malo smo se Ena,Iva i ja prošetale korzom, ali ne dugo jer smo morali nastaviti put prema Novoj Gradiški. Ništa tamo nema zanimljivo. Osim do temelja srušene pravoslavne crkve. I poslje Gradiške doma. Vozikali se mi. Dosta kratko vrijeme. I eto nas u Kustošiji. Vidim ju punu smeća jer ide velki otpad, s autom se skoro neda proć po ulici i odma mi se zgadi.
Al to je bio jedan jaaaaaaaaaako prekrasan dan.

01.06.2008.
Sljedeće podne sam išla u Karlovac kod bake.
Malo se izležavala, otišla kupit sladoled pa opet do bakine i dedine kuće nazad, pa do muzeja. Tam smo Iva i ja poslikale sve one sprave. Čak se nešto i napravilo novo. Raskrčili su iz samog muzeja onu travu šta je rasla i sve ono smeće okolo, vjerojatno jer se skoro srušilo.
Sad to čak dobro izgleda. A možda i počne renoviranje zgrade.
I to bi bilo to od ova 3 super dana!

Svašta se dogodilo u ovih tjedan dana. Malo sam mijenjala dizajn. Sređivala blogec općenito. Posvađala sam se s Prosom jel tvrdi da ga živciram i da lažem što nije istina. Možda da ga živiram al kaj bi ja i on mene živcira neko vrijeme.I s Rendom sam se posvađala jel me i ona živcira stalno me o Prosu pita neš i to me živcira i njezine priče o dečkima, al ovo je bilo presudno napisala je sms nekom, a iza nje su sjedile... i one su pročitale.
Ma joj u busu sam tu je Pros i one njegove glupače. Ja poludila. Nemre mi niko za frendice reć glupače.
Ma nema baš tolko tog zanimljivog samo meni je dosadno pa nešto tu pišem.
I kupit ću si mrte štikle weee...
Iva me tu češlja s nekim vragom kaj frčka kosu i nemrem pisat od žnjore .
Ma nzm fkt. kaj da pišeeem.
Možda samo nekaj tam bzvz nekaj o dns.
Danas sam se probudila
Meditirala pred televizorom.
Ošla se sredit malo da nisam u pidžami i da mi iz usti ide led.
Učila zemljopis.
Učila matematiku.
Išla u školu.
Dosađivala se u školi i da plešem sa curama.
Onda sam došla iz škole.
Sad mi Inox reko da je napiso post i sad ja to idem vidit.
Ajde pozz svima is ovog,prošlog posta i s msn-a svima.

znam da će nekima ovaj post
vjerovali ili ne
biti glup...meni nije glup...
pa evo....
(skopirano je s wikipedije)
Ovčara je ime farme 5 km istočno od
grada Vukovara, danas poznate po
srpskom logoru u vrijeme
Domovinskog rata.
To je farma u sklopu VUPIK-a
i njenom dijelu gdje su hangari za skladištenje.
U tom dijelu Ovčare napravljen je konc.
logor, jer su ti hangari ograđeni sa svih strana i
lako se čuvaju. Ovčara je otvorena
početkom listopada 1991. godine i kroz
logor je prošlo 3000-4000 zatočenika.
Hangari su zidani, a s prednje
strane su visoka klizna vrata na kojima
su i mala vrata za ulaz osoba, dok velika služe za ulaz osoba.
Tu su počinjeni razni zločini, jer su na par kilometara
u blizini srpska sela i svi uniformirani agresori su došli
na Ovčaru, kao i Velepromet da se namire za svoja
stradanja u
agresiji na RH.
Razulareni, pijani uniformirani pripadnici
Teritorijalne obrana, JNA, četnici, šešeljevci,
arkanovci i dr. činili su strahote, premlaćujući,
masakrirajući i sl. i na kraju odvođenjem na strijeljanja.
U ovom konc-logoru ubijeno je
200 zatočenika i nestala je 61
osoba, a evidentirano je zatočenika.
Ne zna se kakva su bila ispitivanja,
jer tko je odveden na ispitivanje nije se vratio.
Ili je ubijen ili se vodi kao nestao.
Dok su u hangare dolazili uniformirane osobe
s bejzbol palicama, motkama,
lancima, kundacima,
i non-stop udarali zatočenike među
njima je bio aktualni gradonačelnik Vukovara
Slavko Dokmanović, koji nije prezao da batinama
nagradi svoje sugrađane.

poručujem još...
samo dajte trpajte hrvate u haag...
nek srbi žive...koda su oni nešto strašno
napravili...poubijali su pola hrvatske...
ma šta je to haagu?


evo vam neke slike i jedan video!



ova slika je grozna...pa da dajte im takve presude...
ova gore...










za ove iz razreda...
ako nekoga zanimaju fotke
sa bojišta...i video nek mi se
jave...
dobila sam od tatine satnije...
a filmić je snimam
tatinom kamerom...pa...
ako hoćete...

MOLIM VAS PROČITAJTE !TEKST JE STRAVA.
Elizabeth Bathory, rođena u Mađarskoj 1560. godine, bila je plemkinja, članica bogate i moćne obitelji. No, već u ranoj dobi razboljela se od jedne vrste epilepsije. Osjetljivo je dijete trebalo pažnju, no majka se nije bavila njome – sva je briga prepuštena dadilji, koja joj je u svemu povlađivala i ugađala. Prijelomni trenutak u razbuktavanju njene poremećenosti bio je kad je kao mala prisustvovala izvršenju smrtne kazne nad Ciganinom optuženim za izdaju – rasporili su jednom konju trbuh i ušili nesretnika unutra. Okrutnost tog čina nije je dirnula, naprotiv – shvatila je da može raditi što želi s onima koji nisu plemićkog roda.
Udala se vrlo mlada, s 11 godina (neki izvori kažu s 15), za 26-godišnjeg Ferencza Nadasdyja. Rodila je troje djece, dvije djevojčice i sina, koje je nedugo po rođenju predala dadilji. Unatoč tome što je potpuno ignorirala vlastitu djecu, u tome je bilo i nešto dobroga – nije ih uključila u mučenja kojima se «u slobodno vrijeme» bavila.
Nakon muževe smrti postala je opsjednuta svojom ljepotom i mladošću. Jednom ju je sluškinja pri češljanju slučajno počupala, na što ju je ošamarila do krvi. Učinilo joj se tada da joj je koža na ruci, na mjestu koje je bilo poškropljeno krvlju, mekša i glatka. Uputila se svojim savjetnicama, vješticama Darvuliji, Heleni Jo i Dorki, koje su joj rekle da može očuvati mladost ako se kupa u krvi djevica. Odmah je ubila nesretnu sluškinju i okupala se u njenoj još toploj krvi.
U godinama što su uslijedile iz sela u okolici dvorca nestale su stotine djevojaka. Elizabeth je imala posebne sprave za njihovo mučenje i «cijeđenje» krvi, a jedna je čak služila poput krvavog «tuša». Te su se strahote dugo zataškavale jer je tada plemić bio vlast u svom kraju, a mogao mu je suditi samo kralj. No, čak ni bogata i utjecajna Elizabeth Bathory nije mogla zataškati smrt više od 650 djevojaka, koliko ih je bilo na popisu nađenom u njenom pisaćem stolu.
Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva. Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen. Slamala bi im vrat otvarajući im usta do krajnjih granica, dok im vratna kralježnica ne bi pukla. Ako je bila dobro raspoložena, morale su «samo» posluživati gole, među mnoštvom muškaraca. Što je bila starija, izmišljala je sve gora mučenja – namazala bi sluškinje medom i ostavila ih među kukcima i grabežljivcima, ili bi ih izbacila na najveću zimu i polijevala ledenom vodom dok se ne bi smrznule.
Uhvatili su je kad joj je ponestalo žrtava u okolici pa je otvorila školu za mlade plemkinje nižeg ranga, koje se nakon dolaska u Csjethe nikad nisu vratile kućama. Nakon što je bio svjedok stravičnih prizora u dvorcu, grof Thurz ju je do suđenja stavio u kućni pritvor.

Suđenje se održalo 1610. godine, no ona mu nije prisustvovala. Njene savjetnice vještice osuđene su na smrt, dok su nju zazidali u jednu prostoriju kule njenog dvorca i ostavili joj samo jedan otvor za zrak, hranu i vodu. Umrla je 1614., u dobi od 54 godine, nakon što je prethodno odbila čitav niz svećenika koji su joj nudili posljednju pomast i odrješenje grijeha. Dokumenti sa suđenja, koji potvrđuju istinitost ove priče, čuvaju se danas u Budimpešti, u državnom arhivu.

Krvava je grofica pokopana u obiteljskoj grobnici, uz cvijeće i neke počasti, za razliku od stotina mladih žena koje je ubila, čije su kosti po šumama razvukli vukovi ili su istrunule u magli oko njene kuće strave i užasa.